Močvarna staništa predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti. Uz njih je vezano 40% ukupnog broja biljaka i životinja, ali su oduvijek imala i važnu ulogu u razvoju ljudske civilizacije. Upravo taj razvoj postao je i najveća prijetnja opstanku močvarnih staništa. Isušivanjem i melioriranjem u obradive površine, onečišćivanjem industrijskim i komunalnim vodama te prekomjernim iskorištavanjem, močvarna staništa polako nestaju. Kako bi se šira javnost informirala o ugroženosti močvara, 02. veljače u cijelom svijetu obilježava se dan močvarnih staništa.

 

 

 

Hrvatska je potpisnik Ramsarske konvencije o močvarnim staništima iz 1971. godine, koja obvezuje svaku zemlju potpisnicu na opće očuvanje močvarnih staništa na vlastitom teritoriju. U Hrvatskoj do sada ima 4 Ramsarska područja, a u proljeće 2012. očekuje se i upis Vranskog jezera na Ramsarski popis močvara međunarodne važnosti, naročito kao stanište ptica močvarica.

Močvarno područje ornitološkog rezervata Vransko jezero ostatak je nekadašnjeg deseterostruko većeg Vranskog blata, močvare koja je melioracijskim kanalima i probijanjem kanala Prosika na jugoistočnoj obali jezera do mora, tijekom 18. stoljeća gotovo potpuno isušena i dovedena na rub opstanka, a s njom i živi svijet koji je o njoj ovisio. Od 1983. područje je zaštićeno kao Ornitološki rezervat, a od 1999. cijelo jezero i nešto okolnog kopna kao Park prirode.

Upravo je ovih dana održano prebrojavanje zimujućih populacija ptica na Vranskom jezeru i izbrojano je dosad rekordnih 195.000 lisaka (Fulica atra). Čini se da su velika zahlađenja na sjeveru nagnala liske da potraže južnije zimovalište i upravo su na Vranskom jezeru našle dovoljno hrane za provesti zimu ili po potrebi za nastavak puta na jug.